Prijeđi na sadržaj

No Logo

Izvor: Wikipedija
Naslovnica knjige

No Logo (original: "No Logo: Taking Aim at the Brand Bullies") je knjiga kanadske novinarke Naomi Klein, objavljena u siječnju 2000.

Fokus

[uredi | uredi kôd]

Ponajviše se bavi fenomenom brandiranja i antiglobalizacijskog pokreta. Postala je jednim od glavnih referentnih tekstova tog pokreta. Knjiga je bila vrlo uspješna te osvojila kanadsku nagradu „National Business Book Award“ 2000. i francusku nagradu " French Prix Médiations" 2001.

Sažetak

[uredi | uredi kôd]

Prvi dio rada uglavnom je posvećen analizi povijesti fenomena robnih marki i njegovom utjecaju na dinamiku rada. Naime, Naomi Klein kaže da su se tijekom posljednjih dvadeset godina dogodile radikalne promjena u kapitalizmu: dok je prije brandiranje bilo glavna pozornica za proizvodnju robe, sada postaje granično i zanemarivo i potrebno je puno više novca te uključiti u brandiranje razne vrijednosti i ideale, kako bi se dobio svoj dio tržišta. Reklama predstavlja osnovu današnjega gospodarstva i većina najvećih korporacija manje se bavi svojom osnovnom djelatnošću (npr. "Nike" - tenisicama, "Levis" - trapericama), a više reklamom. Ogromna novčana sredstva potrebna za brandiranje zahtijevaju uštede koje proizlaze iz proizvodnje, što se dobiva razmještanjem proizvodnje u zemlje Trećeg svijeta, gdje je jeftinija radna snaga, koja radi gotovo u robovskim uvjetima za minimalnu plaću. Knjiga je kulturološka analiza i izvrstan izvještaj o središnjim problemima u novim uvjetima informatizacijskog doba, odnosno o načinu na koji danas funkcionira korporativna Amerika i važan je publicistički rad, koji uvjerljivo dočarava mračno i bezobzirno naličje kapitalizma.

Kroz četiri dijela ("No Space", "No Choice", "No Jobs" i "No Logo"), Klein piše o pitanjima kao što su: jeftina radna snaga u Sjevernoj i Južnoj Americi te Aziji, o kulturnom ometanju, korporativnoj cenzuri i o pokretu Vratimo ulice, koji se zalaže za zabranu prometovanja automobila u ulicama. Posebnu pozornost posvećuje djelima i nedjelima velikih korporacija kao što su: Nike, Gap, McDonalds, Shell i Microsoft - i njihovih odvjetnika i reklamnih agencija. Mnoge ideje u knjizi potječu od utjecaja situacionista, umjetničko-političke skupine osnovane u kasnim 1950.-im.

Bit problema nije u samom logu, već u onom što iza njega stoji. Logo sam po sebi nije nešto loše, nego svijet kakav danas imamo, svijet kojim vlada logo,[1] jer je došlo do velikog raslojavanja između bogatih vlasnika korporacija i njihovih siromašnih radnika.

No Logo jedan je od prvih istraživačkih radova u kojem su jasno razotkrivene posljedice globalističke ekonomije u 90.-tim godinama 20. stoleća, tj. promjene koje su se dogodile nakon eksplozije multinacionalnih kompanija.[2]

Knjiga "No Logo" i sama je nehotice postala logo. Prevedena je na mnogo jezika, uključujući i hrvatski jezik.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vidi i:

[uredi | uredi kôd]