Prijeđi na sadržaj

Kentaur

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Kentaur. Za druga značenja pogledajte Kentaur (razdvojba).
Kentaur, rimska kopija grčkog originala iz 2. st. pr. Kr.

Kentauri (grč. Κένταυροι, Kéntauroi) bića su iz grčke mitologije. Kentaur je polukonj i polučovjek koji šeće šumama i voli samoću. Često ih prikazuju kao raskalašena i nagla bića, a jedina je iznimka Hiron. Izvrsni su ratnici, a hrane se sirovim mesom.

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Kentaursko grčko ime Κένταυρος (Kéntauros) moglo bi biti složenica od ken i tauros što znači "probadajući bik", ali također bi moglo značiti i "ubojica bikova".

Karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Isprva su se opisivali kao muškarci s ljudskim nogama, no stražnji im je dio imao tijelo, rep i stražnje noge kao u konja.[1] Poslije su prikazivani kao muškarci do prepona, a ostatak je tijela bio konjski, s četirima nogama i repom.[2]

Moguće je da je isprva Kentaurima smatrano istoimeno pleme Tesalijaca koje je stalno jahalo konje,[3] a poslije se ta metafora pretvorila u mit. Robert Graves predlaže da se radilo o prethelenskom bratstvu zemljanog kulta koji je imao konja kao totem.

U ranoj grčkoj umjetnosti ili književnosti uglavnom se nisu pojavljivali ženski Kentauri, odnosno Kentauride,[4] ali jesu u kasnoj antici. Makedonski mozaik iz 4. stoljeća pr. Kr. jedan je od najstarijih prikaza Kentaurida u umjetnosti. Ovidije[4] spominje Kentauridu Hilonomu koja je počinila samoubojstvo kad je njezin ljubavnik ubijen u ratu s Lapitima.

Mitologija

[uredi | uredi kôd]
Sebastiano Ricci: Borba Kentaura i Lapita, 1715.

Kentauri

[uredi | uredi kôd]
Heraklo i Nes, 7. stoljeće pr. Kr.

Prema Pindaru,[5] Kentaurima je otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele, utjelovljenja oblaka, jer je Iksion htio silovati Heru pa mu je ona podmetnula Nefelu.[6]

Poslije je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dioniziovoj pratnji - Satirima. Homer Kentaure naziva više zvijerima nego ljudima. Prema nekim izvorima,[7] smješteni su na vratima Hada.

Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu.

Hiron

[uredi | uredi kôd]

Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura. Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, a također i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove - Ahileja, Ajanta, Akteona, Aristeja, Asklepija, Eleja, Herakla, Jazona, Kena, Medeja, Patrokla, Peleja, Telamona, i Tezeja, a prema nekim izvorima i Dioniza. Imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.

Borba s Lapitima

[uredi | uredi kôd]

Kentauri su najpoznatiji zbog borbe s Lapitima.[8] Naime, htjeli su oteti Hipodamiju i ostale žene na dan njezina vjenčanja s kraljom Piritom, Iksionovim sinom. Ondje je bio prisutan i Tezej, junak i osnivač gradova, koji je pomogao Piritu. Jedan je lapitski junak, Kenej, kojeg oružje nije moglo raniti, bio pretučen od Kentaura kamenjem i granama drveća. No, na posljetku su Kentauri pobijeđeni i uništeni. Kao i Gigantomahija i Titanomahija, i ovaj je rat metafora borbe između civiliziranosti i barbarizma.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  1. Pauzanije: Opis Grčke (V./19.2)
  2. Pauzanije: Opis Grčke (V./10.2)
  3. Skolastici o Pindaru (31.9)
  4. a b Ovidije: Metamorfoze (XII./210.)
  5. Pindar: Pitijske ode (2.33)
  6. Apolodor: Biblioteka (1.20)
  7. Vergilije: Eneida (VI./287.)
  8. Apolodor: Biblioteka (II./5.4)
    Homer: Ilijada (I./261.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kentaur